Search

Analysis of Inaugural Presidential Addresses in Croatia and Slovenia from 1997 to 2014 :: [>>>]
Bebić, Domagoj; Volarević, Marija

Analiza inauguracijskih predsjedničkih govora u Hrvatskoj i Sloveniji od 1997. do 2014. :: [>>>]
Bebić, Domagoj; Volarević, Marija

Inaugural addresses are important tools in political communication because, unlike other presidential addresses, inaugural addresses are given at the beginning of the term and are considered to be programmatic. Since their separation from Yugoslavia, Croatia and Slovenia have followed different paths of democratic development. The purpose of this paper is to compare the themes emphasised in recent Croatian and Slovenian presidential inaugural addresses to gain a better perspective of the events and topics considered most relevant by the main political leaders in these countries. Using an inductive qualitative approach, this research determined that presidents of both countries referred most to: the economy, domestic policy, democracy, regional relations, national history, national elements, international relations, the European Union and the NATO Union. Furthermore, the qualitative content analysis showed that, due to the countries’ different socio-political situations, the presidents referred to each topic differently, with different foci and notions.
keywords: presidential inaugural speeches; Slovenia; Croatia; content analyses; inductive qualitative approach; 

Inauguracijski govori važan su alat političke komunikacije jer se izlažu na početku mandata, za razliku od ostalih javnih obraćanja političara, te su smatrani programskima. Od odcjepljenja od Jugoslavije Hrvatska i Slovenija prolazile su kroz različite puteve demokratske konsolidacije. Cilj ovog rada je usporediti teme koje su hrvatski i slovenski predsjednici istaknuli u svojim inauguracijskim govorima da bi se dobio uvid u događanja i teme koje su bile najrelevantnije za predsjednike u pojedinoj zemlji u određenom vremenu. Koristeći induktivni kvalitativni pristup, ovo istraživanje pokazalo je da se su se predsjednici obiju zemalja referirali na teme: ekonomije, unutarnje politike, demokracije, odnosa s regijom, nacionalne povijesti, nacionalnih elementa, međunarodne politike, Europske Unije i NATO saveza. Nadalje, kvalitativna metoda analize sadržaja pokazala je da su se predsjednici obiju zemalja referirali na svaku temu s drukčijim fokusom i namjerom zbog različitih društveno-političkih situacija u kojem su se zemlje nalazile.
keywords: predsjednički inauguracijski govori  Slovenija  Hrvatska  kvalitativna analiza sadržaja  induktivni kvalitativni pristup 

Nationalism in Croatian Transition to Democracy: Between Structural Conditionality and the Impact of Legacy of History and Political Culture :: [>>>]
Maldini, Pero

Nacionalizam u hrvatskoj demokratskoj tranziciji: izmeðu strukturne uvjetovanosti i utjecaja naslijeða politike i političke kulture :: [>>>]
Maldini, Pero

Nationalism has marked the democratic transition of many post-communist societies, including Croatia. It showed its liberal character by fostering democratic change and achieving national independence, but it also manifested itself as exclusive ethnocentrism, which considerably slowed down the democratization process and imposed itself as its main characteristic. The author challenges the view that ethnocentrism as inherent characteristic of the so-called Eastern (ethnic) nations, which are consequently undemocratic and prone to ethnic conflicts, while the liberal character is attributed as inherent to nationalism of Western (civic) nations. Besides the explanation of various aspects of nationalism in Croatia, the author draws attention to its primary structural and contextual conditionality, particularly highlighting the framework of political unfreedom and limited modernization during the communist period and specific conditions of democratic transition characterized by process of nation-state establishment and the war of independence. Here nationalism appears as an expression of patriotism and political identification, but also as a response to social, political and value discontinuity and particularly as reaction to external aggression. The author denies its inherency, since it is not some “innate” cultural trait, but a social phenomenon that is dominantly caused by the social and political context. Nationalism in the period of democratic transition in Croatia, despite its undoubtedly ethnocentric manifestations, in essence still was liberal. After the war and renewed processes of democratization there was a significant decline of ethnocentrism and strengthening of liberal features of nationalism.
keywords: nationalism  ethnocentrism  democratic transition  nation-state  post-communist societies  Croatia 

Nacionalizam je obilježio demokratsku tranziciju mnogih postkomunističkih društava, meðu njima i hrvatskog. S jedne strane, on je pokazao svoj liberalni karakter potaknuvši demokratske promjene i ostvarenje državne samostalnosti. S druge strane, manifestirao se kao isključivi etnocentrizam koji je znatno usporio demokratizacijski proces i koji se nametnuo kao njegovo glavno obilježje. U članku se pokazuje neutemeljenost stava koji etnocentrizam smatra inherentnim svojstvom tzv. istočnih (etničkih) nacija, držeći ih zbog toga nedemokratičnima i sklonima etničkim konfliktima, dok istovremeno nacionalizmu zapadnih (civilnih) nacija pripisuje imanentno liberalni karakter. Uz objašnjenje povijesnih, političko-kulturnih i sociopsiholoških aspekta nacionalizma u Hrvatskoj, upućuje se na njegovu primarno strukturnu i kontekstualnu uvjetovanost, pri čemu se posebno ističu okvir političke neslobode i ograničena modernizacija u razdoblju komunizma, te specifični uvjeti demokratske tranzicije obilježene stvaranjem nacionalne države i Domovinskim ratom. Nacionalizam se tu pojavljuje kao izraz domoljublja i političke identifikacije, ali i kao odgovor na društveni, politički i vrijednosni diskontinuitet (kriza i dezintegracija starog i neprilagoðenost novom sustavu) i poglavito kao reakcija na vanjski pritisak (rat). Osporava se njegova inherentnost budući da on nije neka uroðena „kulturna crta, već društveni fenomen koji je izravno uvjetovan društvenim i političkim kontekstom. Zaključuje se da je nacionalizam u razdoblju demokratske tranzicije u Hrvatskoj, usprkos neprijepornim etnocentrističkim manifestacijama, u svojoj osnovi ipak liberalan, na tragu ostvarenja državotvorne ideje i uspostave demokratskog poretka. Normalizacija društvenog i političkog života nakon rata i obnovljeni procesi demokratizacije tijekom drugoga tranzicijskog desetljeća, pridonijeli su znatnom opadanju etnocentrizma i jačanju liberalnih obilježja nacionalizma.
keywords: nacionalizam  etnocentrizam  demokratska tranzicija  nacionalna država  postkomunistička društva  Hrvatska